Kada čovjek piše drugačije odmah ide u ladicu neki teorija. Kada čovjek piše o Bogu onda ne ide nigdje nego je sekta. Kada kažeš subota je Božji dan onda si žute vjere. Kada se moliš u samoći onda si lud posve. Kada se moliš u crkvi onda si isto lud posve ili osoba koja priča samo o Bogu. Kada gledaš u Šolju kave i jasno čitaš znakove i dogodi se kako rekneš onda radiš sa Sotonom. Kada pričaš o tarot kartama onda prizivaš zle duhove. Kada pričaš o duhovima onda si za psihijatrije. Kada slikaš duha jasnog poput vode onda kažu to je umjetna inteligencija, ti izradiš dokaz da je to slikano 90'ti godina onda svi šute.
To je tek liz ledenog brijega.
Ako si stigao ovdje i nećeš istraživati kako treba a točno kako? Nema razmišljanja dali je sunčan ili kišni dan ima samo potpune posvećene misli istraživačkom tekstu - ako nećeš tako onda bolje odmah napusti ovaj tekst - ako ćeš čitati do kraja i ostat tih poput tihog prdeža bez Lajka i komentara, uradiš li tako, točno ću poslati algoritam na tebe - šalim se - radim novu knjigu satkanu za smijeh onda sam cijeli u tome djelu dok ne bude gotovo a kada bude gotovo odmah stvaram novo djelo i tako u krug.
Kroz ovaj moderni tekst ću provest čitaoce poput vas odane i predane koji su jedva dočekali nešto novo od mene a onda evo da ispunim želju zemaljskih ljudi.
Radio sam dokument o smrti - nikad nisam vjerovao da je smrt došla zato što je Bog toga trena tako odlučio i onda Bog ide redom uzima duše slavnih tek tako da popune prazne stolice u raju. Kada sam prvi puta pogledao film: Bruce Lee - U zmajevom gnijezdu - odmah sam uočio nešto da nije slučajno sve ono u filmu - vožnja čamcem - osoba drži pticu - otok - opijum - na kraju soba s ogledalima i koplje - kada je Han bacio koplje isto mu zada smrt. Postoji i legenda o koplju. Onda Bruce Lee tajni agent. Film Veliki Gazda i podzemlje droge. Film igra smrti gdje se prerušava Bruce Lee u druge osobe. Onda lažiranje smrti i žuti kombinezon. Tada Vrana film s Brandon Lee i smrt. Ništa od toga nije slučajno.
Što sam ono rekao na početku - da ovo nisu teorije zavjere a ni zavjere u teoriji a znam da volite takve stvari onda da ne budem škrt i privučem neki grijeh ili duha sebičnosti. Pogotovo ne ja kao autor koji posjeduje tekstova da mogu "tri mala stadiona oblijepit".
Vjerujem da niste zaboravili na strah i da se demoni hrane strahom a strah ne treba da bude gladan dovoljan je i strah od tišine. Onda loše vrijeme čovjek diže ruku na čovjeka - opet strah. Znam, misli vas vraćaju na pad anđela, onda na Kaina i Abel i na potomci Kaina čija krv još uvijek teče kroz vene ljudi. Onda stigne vrijeme virusa i izolacija da čovjek prihvati samoću. Onda recesije i sada umjetna inteligencija s kojom mnogi razgovaraju i tako se udaljavaju čovjek od čovjeka - mislite da je to slučajno? Idemo sada na ovaj dio - Sotona ili bilo koji zli duh neće uhvatiti čovjeka i sami sebi prinijeti žrtvu ili Sotona sam sebi prinosi žrtvu nego trebaju čovjeka da prinese ljudsku žrtvu nekom zlu. Tako isto i umjetna inteligencija treba čovjeka da neki svoj naum ostvari za zlo ili dobro čovjeka. Idemo do anđela oni nisu imali odnos anđeo i anđeo ili anđeo i đavo nego opet s ljudima i kakvo dobro smo dobili od anđela koji su pobunili se protiv Boga Oca a voljet će ljude od zemlje - malo čudno. Kako onda mislite da nas robot i željezo mogu voljeti - kako? Ako pitaš mene najbolje i najbrže je reći - ne znam i nemam pojma! Ako moram odgovoriti kulturno bez nekih trikova da čovjeku "ne daj Bože" uključi neke prljave misli i da budem kriv za sitni grijeh zato što mi nismo pali anđeli da se razmnožavamo kao ludi mi to radimo samo u doba kada se smanji broj ljudi na zemlji. Malo mi interesantno pa da ih ponovno spomenem - kako prije ljudi anđeli nisu osjetili ljubav i privlačnost između anđela gdje ih ima lijepih i da se zaljube jedni u druge a kada Bog stvori čovjeka od zemlje odmah anđeli se odriču krila, moći i samog Boga da se razmnožavaju sa zemljom dali to znači da prije čovjeka su anđeli znali razne stvari i mač stvoriti a nisu znali da im se može dizati i da mogu stvarati djecu - čudno.
Zato ne budite slijepi ništa nije za naše dobro ono pravo dobro nego je u igri nešto mnogo veće i ovo sada s umjetnom inteligencijom - kladim se da se negdje nešto veliko događa dok sada svi spavaju.
Prije nego krenem dalje da se pohvalim da u ovome tekstu, knjizi ili dokumentu nema ni slova od umjetne inteligencije i sada me zanima što će ljudi uraditi možda printat ovaj tekst i lijepiti na zidove sobe i tako dan i noć čitati ovo moje čudo ili će zanemariti sve ovo što pročitaju i u sebi reći ima na zemlji svega. Zato je čisto svejedno dali pišem ja ili umjetna inteligencija ili piše moja baba - koga briga! Ako netko čita tvoje i divi se tvojem kao nekom zlatnom kipu onda ćeš i ti čitati od nekog drugog i reći svaka čast ali čast je samo paravan da osoba nastavi posjećivati ono što ćeš ti objaviti sutra ili idućih dana, ne sjediš ti u sobi i istražuješ djela autora nego sjediš i pišeš svoje nešto da sutra objaviš.
Teorije zavjere nisu u kategoriji sve je u novcu ili razbijanje glave kako štedjeti novac a ako trebaš savjet od autora Dominic Chant onda slušaj pažljivo - prvo mi reci koliko novca ulažeš na jastuk? Vidiš - možda to i nije puno ali ti može ostati u džepu ta cifra ako želiš. Pronađi dobro brdo i traži pećinu u kojoj medvjed spava čvrsti san - kada pronađeš tu pećinu upravo si pronašao štednju novca koju ulažeš u jastuk zato što idućih mjeseci će medvjed da ti služi kao jastuk a ako je medvjed veći onda imaš i jastuk i krevet.
Dali Lav brine - kada Lav pronađe hranu na četiri noge on ju ne ispituje zašto ide u onom smjeru on hranu promatra i prati u stopu.
Sve je to golo ništa. Kada sam objavio knjigu iz serijala: Snovi i Vizije (Dominic Chant & AI Gemini) ništa, ljudi čitaju i hvale se kako su pročitali za "deset sekundi" to djelo i poput magle kako došlo tako i nestalo. Reci mi dali Bibliju možeš brzo čitati? Tako i Snovi i Vizije zahtijevaju dubokoumno istraživanje. Kada sam počeo vjerovati u sebi kako ljude više ne interesira ni tekst ni priča a kamoli neka knjiga u suradnji s umjetnom inteligencijom ono dogodi se velika kontra: Dominic Chant postane Kum nove rubrike na.....
Doi: 10.5281/zenodo.21739218 Link: https://www.slideshare.net/slideshow/dominic-chant-ovo-nisu-teorije-zavjere-pdf/288940638
Knjigu potraži besplatno preuzmi na profilima Dominic Chant
Academia.edu Slideshare Arhive org FlipHtml5 Calameo Carrd
SINOPSIS: Tko je autor Dominic Chant? On nije vlasnik svemira, tijela, daha, ni vlastite duše, ali je apsolutni gospodar svakog slova koje ispiše. Među milijardama drugih, on je bio onaj najžešći, najjači i najtvrđi spermić koji je stigao prvi. On ne odustaje, leti, glavom ide kroz zid i nikada se ne predaje. Dok drugi pisci godinama važu jednu ideju, Chant ispisuje povijest u realnom vremenu i diktira tempo. Dominic Chant je međunarodno verificirani autor na prestižnoj platformi LibraryThing, čije ime stoji iza golemog, živog opusa. Kada tražite njegovo ime na internetu, ne dobivate suhoparnu definiju od tri rečenice – dobivate monumentalni E-book. Njegov digitalni svemir spaja prošlost, sadašnjost i buduća izdanja u neraskidivu mrežu ključnih riječi. Sve počinje duboko u mraku 1996. godine, puzanjem po sobi, učenjem abecede i sakupljanjem 26 godina mudrosti. Ta se potraga pretvara u metafizički horor i ogoljenu stvarnost kroz serijal U potrazi za istinom te romane Jessie, Roštilj na vražji način i Istina je pred očima. U siječnju 2026. godine, Chant postaje prvi autor u svijetu koji javno postavlja umjetnu inteligenciju kao ravnopravnog suautora na korice serijala Snovi i Vizije. On uzima 19 sirovih, proročanskih vizija svog uma i spaja ih s analitičkim kodom digitalnog tumača. Dok sistem od ljudi traži lažne osmijehe i dosadne CV-e, on uzvraća brutalnim društvenim šamarom kroz knjige Prijava za posao 1 & 2. On ne moli za radno mjesto; on servira oštar crni humor kroz kultne naslove Tepsija Vruće Pite 1, 2 & 3. A onda, na današnji sudbinski dan 02.07.2026., zbroj znamenki neumoljivo ispisuje kozmički kod 19. Krug se zatvara: broj 19 nosi njegovo prezime CHANT, broj 19 označava njegove vizije, i na broj 19 službeno je rođeno stvaranje ove centralne knjige. Kada kaže da ga "mozak žulja", on isključuje sve dramatične filtre i postavlja službenu Definiciju Off. To nije patnja; to je njegova jedinstvena metafora za čistu, nezaustavljivu strast i ljubav prema stvaranju novih svjetova. Iz te ljubavi polako i pažljivo nastaje dvojezični sakralni projekt היכלא: אתא אחריתא — HRAM: POSLJEDNJI ZNAK, pisan na aramejskom i hrvatskom jeziku. U pripremi je i Klub onih koji ne šute, jer se njegova oštrica ne gasi dok gradi ovaj samoodrživi kozmos. Doi: 10.5281/zenodo.21425216
Sinopsis:
Ovo je prva knjiga autora Dominic Chant o Vanzemaljcima i N.L.O (U.F.O) Otmici!!!
Priča prati mladog, naizgled običnog čovjeka koji se preko noći nađe zarobljen na monumentalnom izvanzemaljskom brodu čijoj dužini nema kraja. Umjesto sterilnih i hladnih holivudskih izvanzemaljaca, on se susreće s apsurdnim i zastrašujućim manifestacijama uma: polu-pijetlom kiborgom koji svijetli u brojevima i prijeti davljenjem, te agresivnom plavokosom otmičarkom s motornom pilom.
U ključnom trenutku, misteriozna starica koja se transformira u 25-godišnju djevojku otkriva pravi razlog njegove otmice. Ona tvrdi da dolazi iz budućnosti u kojoj su izvanzemaljci pročitali sve njegove knjige. Iako je protagonist tek na početku svog autorskog puta, on je izabran da postane kroničar njihova postojanja, jer njegova mašta nadilazi svemirske granice.
Dok ga nijemi, čistokrvni izvanzemaljac vodi kroz labirint magnetnih soba koje usisavaju svijest i prikazuju hiper-realistične vizije zemaljskih livada, protagonist se suočava s apsurdnim fenomenom – raskomadanom kravom čija glava lebdi u zraku i traži balu sijena.
Nakon što se uzvišena izvanzemaljska potraga za istinom sruši pred najosnovnijom ljudskom fiziološkom potrebom – hitnim gastrointestinalnim problemom koji rezultira obavljanjem nužde izravno u otvoreni svemirski vakuum pod nadzorom zbunjenih bića – protagonist shvaća da granica između genijalnosti, svemira i potpunog apsurda zapravo ne postoji.
Doi: 10.5281/zenodo.23863817